Kroatian from Pronoia by Page One
Tracklist
| 15. | Kroatian | 12:56 |
Lyrics
A: Krenimo odmah u srž. Danas istražujemo ovaj, jednu ideju zvanu pronoia. Zvuči kao paranoja, ali...
B: Obrnuto.
A: Upravo tako. Suprotno od paranoje. Znači, nije osjećaj da se sve urotilo protiv nas, nego... pa, da se svemir nekako urotio za nas.
B: A čini se, prema ovim materijalima koje imamo, da je ključ te urote, ajmo reći, širenje dobrote. Je li tako?
A: Da. To je centralna misao. Imamo te izvatke koji to opisuju i onaj kratki scenarij "Pronoia Val", koji to baš lijepo ilustrira.
B: Super. Znači naš zadatak danas je vidjeti kako, prema tim izvorima, najobičnija svakodnevna ljubaznost... kako ona može imati neki jači, a opet suptilan utjecaj? Dobro, hajmo ovo razložiti malo.
A: Može.
B: Dakle, izvori nam predstavljaju pronoju kao... kao nekakav kozmički mehanizam. Zanimljivo je kako to opisuju, jel'da. Nije tehnički, nego...
A: Nego organski, da. Kao neki prirodni tijek dobrote. I spominju taj "ripple efekt", efekt vala. To je ključno. Herojske geste, ono, za naslovnice...
B: Ne, ne, nikako. Ne radi se o planiranim akcijama ili nečemu što radimo s nekom računicom. Izvori to postavljaju drugačije.
A: Kako to misliš?
B: Pa, opisuju dobrotu koja izvire iz pronoja, ne kao neku strategiju da nešto dobijemo - pohvalu, nagradu, pa čak ni onaj dobar osjećaj o sebi. Više kao... pa, kao dio našeg bića.
A: Aha.
B: Kao što izvor kaže, to je samo dobrota poslana u svijet jer je to ono što jesi. Nema skrivenog motiva.
A: Znači autentičnost je tu najvažnija. Ne radi se o nekom pretvaranju.
B: Točno. Ključno je, kako kaže materijal, to potpuno odsustvo očekivanja. Nema potreba za priznanjem, za vanjskom potvrdom. To je čisti čin.
A: Kao... kao disanje skoro.
B: Dobra usporedba. Da. Nešto što radiš jer je to tvoja priroda, ne zato što čekaš pljesak. I taj nedostatak kalkulacije, e to je ono što tu dobrotu čini, kažu izvori, posebno moćnom.
A: E, to je sad zanimljivo. Jer onda izvor uvodi i kontrast. Spominje kako ta, tiha sila dobrote, nekako preokreća situaciju u odnosu na toksične sile. Ili zlonamjerne namjere. Kako to funkcionira? Mislim, je l' to samo lijepa ideja ili ima neki mehanizam?
B: Pa nije baš fizikalni zakon opisan, ali koriste se jake metafore. I tu uskače onaj scenarij "Val". Sjećaš se one sjenovite figure?
A: Da, da. Ona kao simbol negativnosti pretpostavljam. Strah, kontrola.
B: Vjerojatno. Ali što se događa s njom kad krene to širenje svjetlosti dobrote? Od protagonista. Ona ne ulazi u neku borbu, nema sukoba. Ona samo... treperi, postaje nemoćna, prozirna nekako.
A: Znači kao da u toj atmosferi dobrote negativnost jednostavno nema za što da se uhvati. Gubi snagu.
B: Ovom nježnijom kozmičkom istinom. Sugerira se da dobrota, koliko god bila tiha, ima neku temeljnu snagu, neku rezonanciju...
A: Mhm. Kojoj se negativnost teško odupre. Ne borbom, nego samim postojanjem.
B: Da. Kao što svjetlost ne tjera tamu aktivno, nego jednostavno jest, i tame nema. Tako nekako.
A: Dobro, idem onda baš na taj scenarij. "Pronoia - Val". Počinje vrlo obično, zar ne. Gradska ulica, sunce, neka mirna atmosfera. Pratimo lika koji hoda, ali ne žuri, primjećuje sitnice. I onda te male geste.
B: Da. I to je ključno. Ne kreće s nečim velikim. Krene s mikro interakcijama. Osmjeh strancu. Pogled prema psu koji maše repom, pridržavanje vrata. Stvarno sitnice.
A: Kao što narator kaže, vrijedi ponoviti. Počinje s malim stvarima: osmjeh, pogled, vrata, pridržana. To su trenuci koje često ni ne registriramo.
B: Baš tako. Ali scenarij odmah pokazuje da ti trenuci nisu izolirani. Odmah vidimo reakciju, je l' tako?
A: Da. Stranac uzvrati osmjeh, možda malo zbunjeno, ali uzvrati. Pas maše repom još jače. Osoba kimne glavom zahvalno.
B: Etoga. Tu scenarij vizualizira taj efekt vala. Nije samo teorija, vidimo ga. Jedna mala, skoro instinktivna gesta pokrene... pa, lančanu reakciju. Možda kratku, ali energija je prenesena. Nije ostala kod njega.
A: Počela se širiti. Vizualna metafora umnožavanja kažeš.
B: Da. I onda priča ide dalje od protagonista. Scenarij daje još primjera kako taj val putuje. Spominje se dijete koje podijeli igračku, umorni putnik pomaže nekome s uputama.
A: Da, i onaj primjer u kafiću. Stranac plati kavu osobi iza sebe. Zanimljiva je ta raznolikost primjera. Od dječje dobrote, preko pomoći koja traži malo truda, do te male financijske geste. Sve su to različite... pa, manifestacije istog principa. Prijenos pozitivne energije.
B: Točno. Nije cilj privući pažnju. Oni samo putuju. I dodaje: "Ali putuju daleko, dodirujući živote koje nikada nećete vidjeti."
A: To sugerira da je doseg tih malih djela puno veći nego što mislimo. Ne vidimo krajnju stanicu tog vala.
B: Upravo. I tu dolazimo do onoga što izvor vidi kao ključnu poruku scenarija, a i same pronoije. Opisuje se kao: "Tiho, postojano povjerenje da ćete ono što pošalješ ponovno pronaći." Obrati pažnju na riječ povjerenje.
A: Nije ugovor, nije garancija.
B: Ne. Nije "ako dam, dobit ću". Više kao povjerenje u neki prirodni zakon, u protok energije. Kao što vjerujemo da će sjeme niknuti u dobroj zemlji, tako ovdje postoji to povjerenje da će energija dobrote cirkulirati. I nekako se vratiti.
A: Znači nije transakcija nego povjerenje u sam proces.
B: Tako je. I opet onaj kontrast s onima koji djeluju iz straha, iz potrebe za kontrolom. Scenarij to baš kaže: "Za one koji uspijevaju na strahu i kontroli, svijet nema prostora za rast." To je jaka izjava.
A: Hm. Što to točno znači nema prostora za rast.
B: Pa, ako povežemo sa širom slikom, čini se da je energija dobrote po prirodi stvara širenje, povezanost. Prostor za rast. I za onog tko daje i tko prima, i za polje među njima. A energija straha, kontrole, paranoje... ona vodi u skupljanje, izolaciju, stagnaciju.
A: Znači svijet pronoje je svijet koji se širi, diše; svijet paranoje se guši, smanjuje.
B: Tako nekako to izvor postavlja. I to daje novu dimenziju onoj sjenovitoj figuri koja treperi. Ona ne može rasti u svijetu koji se širi dobrotom. Nema hrane za nju.
A: Jasno. A kraj scenarija to lijepo zaokružuje. Ona zaraznost i vraćanje dobrote.
B: Da, podsjetimo se. "Jer dobrota je zarazna. Jer svjetlost koju dijeliš kreće se izvan tebe i vraća se na načine koje možda nikada nećete zamisliti."
A: To "vraća se" je intrigantno. Ne mora biti direktno od iste osobe, pretpostavljam. Više kao dio tog općeg kozmičkog protoka.
B: Mislim da je to dobra slika. Nije direktna razmjena, "ja tebi, ti meni". Više kao sudjelovanje u većem ciklusu. Poslali smo nešto pozitivno u sustav, i sustav po svojoj prirodi, kako je opisan ovdje, teži ravnoteži i cirkulaciji toga.
A: I može se vratiti kroz slučajan susret, sretnu okolnost ili samo unutarnji osjećaj. Na te nezamislive načine.
B: Upravo. Načini su, kako scenarij kaže, nezamislivi.
A: Dakle, da sumiramo, ako probamo izvući srž pronoije iz ovih izvora. Radi se o ideji da jednostavna svakodnevna dobrota, ona bez kalkulacije, ima suptilan ali transformacijski učinak. Ne samo na druge, nego na cijelu atmosferu. Stvara pozitivnu povratnu spregu.
B: Da. Tiha je, nenametljiva, ali djeluje stalno. Kao ti valovi.
A: I što to znači za nas, za nekoga tko ovo sluša? Kako svest o ovome, ili još važnije praksa ovoga, može utjecati na naš pogled na svijet? Živimo u vremenu gdje, pa, cinizam često prevladava. Mediji su puni negativnosti, strah se koristi.
B: Svakako. Paranoičan pogled, osjećaj da stalno moramo paziti na prijetnje, nije rijedak.
A: I pronoia onda dođe kao protuotrov. Neki alternativni način gledanja.
B: Pa moglo bi se reći. Pronoia, kako je ovdje opisana, nudi alternativni okvir. Kaže da ispod te bučne površine vijesti i sukoba postoji i druga struja. Tiha, ali postojana struja dobrote, suradnje, podrške.
A: Znači prakticirati pronoju nije samo biti dobar, nego i vježbati percepciju. Tražiti te valove dobrote.
B: Upravo. Aktivno traženje i prepoznavanje. Kad počnemo obraćati pažnju, možda ih vidimo više nego što smo mislili. Može promijeniti naš filter kroz koji gledamo stvarnost.
A: Unijeti dozu optimizma. Ali ne naivnog.
B: Ne naivnog, slijepog optimizma. Nego onog utemeljenog na promatranju stvarnih, malih pozitivnih interakcija koje se stalno događaju. To može biti baš moćan pomak. Od osjećaja ugroženosti prema osjećaju povezanosti, dobre volje.
A: A onaj dio da je mehanizam gotovo bez napora. To zvuči, pa, skoro predobro. Nije li ponekad teško biti dobar?
B: Dobro pitanje. Mislim da "bez napora" ne znači da nikad ne treba svjesna odluka ili malo truda. Pogotovo kad smo umorni, pod stresom. Ali mislim da je naglasak na tome da pronoija nije neki veliki projekt koji traži ogromnu volju ili žrtvu.
A: Nego je ukorijenjena u svakodnevici.
B: Da. U onim malim izborima. Osmjeh blagajnici, hvala vozaču, saslušati prijatelja, propustiti nekoga u prometu. Te stvari.
A: Znači dostupno je svima. Nije rezervirano za neke posebne ljude.
B: Upravo. Nema grandioznosti. To je kao demokracija dobrote. Dostupna svima, stalno. Radi se više o kvaliteti naše prisutnosti i namjere u tim, naizgled nevažnim interakcijama.
A: I možda "bez napora" znači da kad usvojimo tu perspektivu, ti mali čini postaju prirodniji. Manje rezultat truda, više spontani izraz.
B: Da, to je dobra interpretacija. Postane dio nas.
A: Fascinantna perspektiva stvarno. Mijenja pogled na svaki dan. Dakle, pronoia kao tihi, ali sveprisutni učinak svakodnevne autentične dobrote. Širi se kao val, dodiruje živote na načine koje ne vidimo, ali potencijalno stvara pozitivnu mrežu ispod površine našeg, često kaotičnog svijeta. Jednostavno, a duboko.
B: Točno. I ostavlja nas s jednom... pa, zanimljivom mišlju za kraj. Koja proizlazi iz svega ovoga, iako je izvori ne kažu baš tim riječima.
A: Da.
B: Nije zlonamjerna. Što ako je to upravo ova tiha, nenametljiva, ali sveprisutna zavjera međusobno povezane dobre volje. Koja djeluje stalno, tik ispod praga naše uobičajene pažnje, koja je često fokusirana na negativno.
A: Hm. To je provokativna misao. Zavjera dobrote.
B: I vodi do pitanja za svakoga od nas. Ne kao neka obaveza, više kao mogućnost. Ne ono "što mi se loše može dogoditi" ili "kako da se zaštitim", nego...
A: Nego.
B: Nego, kakav mali neprimjetni val dobrote mogu pokrenuti upravo sada, u sljedećoj interakciji, bez ikakvih očekivanja? Kakav bi to valić mogao biti i kamo bi mogao otputovati?